|
Šime Ružić-Sudčev
Potječe iz seoske gotovo patrijarhalne porodice. Rođen je 1924. godine u selu Oršanići (Pićan) kao treći sin istoimenog oca i majke Katarine, rođ. Jakačić. U zaseoku Išišće je završio: 5 razreda scuola elementare i 3 razreda scuola serale.
U sedamnaestoj godini se zapošljava u rudniku "Raša", gdje mu je dvije godine ranije poginuo brat Anton.Do tada je radio s familijom na kmešćini i naslušao se priča o narodnjacima: Juraju Dobrili, Laginji, Špinčiću, Mandiću, Šimi Kureliću, a naročito očevih pripovijedaka o: Marksu, Lenjinu, Staljinu, Bela Kuni i dr. što ih je otac doživljavao kao sudionik Oktobarske revolucije. Tako da je Šime Ružić (ml,) bio gotovo programiran za događaje koji su slijedili i bez dileme se pridružio onim rudarima koji su (kako sam u pjesmi kaže) pripravljali "Šijon".
U ustanku je bio borac I. brigade V. Gortana, ali je kraj rata dočekao kao komesar Komande mjesta Kastav. To je značilo vlast nad kotarom Kastav, a i enormnu odgovornost za nekog dvadesetogodišnjeg seljačića.
U međuvremenu je na Oriču završio tečaj za narodnog učitelja sa ciljem širenja hrvatskog pisma u N.O.V. Istre.
Pokušaji da se nakon rata otrese vojske su mu redom propali pa se opredijelio za školovanje uz rad. Tako je u raznim gradovima, od Ljubljane preko Herceg Novog, Kotora, Ilirske Bistrice do Zagreba privatno položio 8 razreda gimnazije i odgovarajuće mature.
Još 1946. godine završava Automobilsku školu IV. armije u Rijeci, a1949. i 1950., kao prvi u klasi, završava Oficirsku automobilsku školu u Mariboru pa postaje nastavnik: fizike, kemije i kemijske tehnologije na Tehničkoj akademiji u Zagrebu. Već 1953. godine bio je izbačen iz Partije zbog takozvanog malograđanskog intelektualizma. Te iste godine vjenčao se s Marijom - Meri Šicelj iz Ilirske Bistrice.
Godine 1959. biva premješten za tehničkog oficira Vojnog okruga Ljubljana.
Nerkako istodobno bila je ukinuta zabrana vanrednoga studiranja za oficire, a na sveučilištima je uvedena mogućnost dvostupnog studija i vanrednog studiranja tehničkih nauka pa se 1961./62. godine upisuje na Fakultet za naravoslovje in tehnologijo i uredno polaže ispite.
Na zadovoljstvo godinu dana kasnije biva otpušten iz vojske u činu majora i sretan da može nastaviti studij. Na ljubljanskoj univerzi dobiva mjesto fakultetskog učitelja za Narodno obrambo.
Umirovljuje se i nastanjuje u Puli.
|
